Profesor, mentor, prodekan, praktičar, uvijek vedrog duha, spreman svoje bogato praktično iskustvo podijeliti sa studentima - tako studenti opisuju Ivana. Njegova predavanja drugačija su od drugih, njegovi ispiti također, ali upravo to je ono što studente motivira i zašto obožavaju njegove kolegije. Kako s druge strane svoj posao praktičara i profesora Ivan vidi i što nam je još zanimljivo otkrio pročitajte u nastavku...
Za vas obično na Bernaysu kažu da ste pravi primjer „predavača-praktičara“. Znači li to da se ne možete odlučiti ili...?
Baš suprotno! Odlučio sam da ću uz razvoj znanstvene karijere jednako nastaviti razvijati i praktične vještine koje brusim posljednjih 15-ak godina. Zaista bi bilo šteta odustati od praktičnih vještina i iskustva koje sam godinama stjecao uz vrsne PR-ovce u Millenium promociji kao komunikacijski savjetnik, a kasnije i izvršni direktor. U konačnici, pozicija „predavača-praktičara“, koju danas gradim kroz sudjelovanje u brojnim konzultantskim projektima, omogućuje mi da studentima osim nekih temeljnih teorijskih znanja prenesem konkretna praktična znanja i iskustva iz komunikacijske industrije koje će im sutra pomoći da budu boji od konkurencije. Praktično znanje koje sam stekao kroz više od 15 godina u PR industriji mi omogućuje da studentima približim neke stvarne situacije i primjere iz prakse što im pomaže da bolje razumiju kako teorija funkcionira i kako se primjenjuje u stvarnim situacijama. Na taj način studenti često osjećaju veću motivaciju jer imaju priliku učiti od nekoga tko je primjenjivao u praksi ono o čemu ih uči. Nekako sam uvjeren da je suština stručnih studija sadržana u funkciji „predavača-praktičara“.
Često studentima na predavanjima pričate o nekim situacijama u kojima ste pogriješili, koje bi mnogi što prije zaboravili...
Motiv za takav pristup studentima je jednostavan – studentima predajem da bih ih nečemu naučio. A uvijek je najbolje učiti na tuđim pogreškama. Ne volim pristup „ružičastih naočala“. Mislim da je potpuno pogrešno studente učiti snalaziti se samo u idealnim situacijama i uvjetima, njih treba naučiti kako stvarni svijet funkcionira i kako se nositi s izazovima u njemu. Uvijek u predavanjima volim situacijski pristup, da studenti dobiju što realniju sliku onoga što je lijepo u njihovom budućem zanimanju, a što može poći u krivo. Učeći iz tuđih grešaka i na stvarnim primjerima, skraćujemo vrijeme koje bismo potrošili na rješavanje sličnih problema, a to ubrzava napredak studenata i usmjerava ih na efikasnija rješenja koja će već sutra tražiti, a osim toga pomaže im u razvoju kritičkog razmišljanja i širenju perspektive. Nisam još čuo da je loše „misliti svojom glavom“.
Je li istina da se studenti pomalo boje vaših ispita jer su drugačiji...
Svake godine ista priča da bismo došli do zaključka da su baš takvi ispiti ono što studente motivira da se više potrude i da budu bolji. Zaista rijetko ispitujem klasične definicije, gotovo nikada u mojim ispitima nema popularnih „nabrajalica“, nema pitanja na zaokruživanje, ne tražim niti esejske odgovore u ispitima. Sada se vjerojatno pitate što je onda ostalo? Kao i predavanja, pitanja u ispitima su najčešće situacijska. Dakle, da biste odgovorili na pitanje u ispitu morate shvatiti poantu nekog komunikacijskog ili poslovnog procesa. Morate znati teorijsko znanje zaista primijeniti u određenoj situaciji. Zato za dati odgovor nije dovoljno naučiti definiciju. Uvjeren sam da je ovakav pristup za studente najbolji. Možda nije najlakši, ali daje najbolje rezultate.
S obzirom da ste prodekan za suradnju s gospodarstvom sigurno nam možete reći kako tvrtke gledaju na Bernaysovce nakon što diplomiraju?
Mogu vam reći da ih gledaju još dok studiraju, a do diplome dobar dio njih već ima posao! Zaista sam ponosan što je među poslodavcima Bernaysov studij komunikacija pozicioniran kao svojevrsni hub mladih talenata, PR-ovaca, komunikologa, budućih medijskih djelatnika. Nisam još doživio da je netko vrijednost diplome doveo u pitanje. Štoviše, često mi se javljaju poslodavci koji nemaju s Bernaysom nekakav poslovni odnos, ali među našim studentima traže svoje buduće zaposlenike i pripravnike jer su od nekoga dobili preporuku. Mislim da je to rezultat i dobro organizirane stručne prakse, dobrih odnosa s tržištem, ali i rezultat dobrog rada sa studentima koji iz učionica odlaze s konkretnim znanjem.
LinkedIn: Ivan Pakozdi
.avif)
