Maja Šekoranja i Mirna Bosak bivše su sportašice koje, osim početnog slova imena, dijele i iskustvo studiranja na Edward Bernays University Collegeu, a sada i rad na mnogim projektima koji spajaju njihove dvije ljubavi – sport i PR. Jedan od takvih je i adventska kostimirana i humanitarna utrka Zagreb Advent Run (ZAR), na kojoj će ove ambiciozne djevojke primijeniti sva stečena znanja te učiniti utrku nezaboravnom za sve sudionike.
Majo, jedna od mnogih zanimljivosti o tebi je da si uspješno završila Ironman utrku. Možeš li nam reći odakle ideja za taj pothvat i kako si se osjećala tijekom cijelog procesa – od priprema do same utrke?
Maja: Završiti Ironman, globalno popularnu triatlon utrku koja se sastoji od 3,8 km plivanja, 180 km bicikliranja i 42,2 km trčanja, san je gotovo svakog triatlonca. Moja priča je krenula pomalo neobično. U tom razdoblju sam radila kao trenerica plivanja, biciklom putovala na posao te sam sudjelovala u organizaciji trkačkih utrka. Kako bih se informirala o utrci, skupila sam savjete iz svih mogućih izvora, od stručne literature do iskustava drugih Ironman finishera. Izabrala sam one za koje sam smatrala da mi najviše odgovaraju, pomiješala ih s velikom količinom volje za naporni rad i vjere u sebe te sam si obećala da se u niti jednom trenutku neću zamarati vremenom potrebnim za završetak utrke. Dva dana prije utrke sam osjetila nalet adrenalina koji nije jako dugo popuštao i jedva sam dočekala start utrke. Utrku sam završila za 14 i pol sati, dobro se odmorila i već prilikom povratka za Zagreb počela razmišljati o novim izazovima.
Saznali smo i kako već imaš iskustvo sudjelovanja u organizaciji utrka, a i sama si nekolicinu njih istrčala. Usporedivši sva ta iskustva, zašto je Zagreb Advent Run ipak utrka koja zauzima posebno mjesto u tvom srcu?
Maja: Od studentskih dana pratim i sudjelujem u organizaciji utrka. Ponekad na stazi, ponekad u ulozi volontera pored staze pazeći da svaki detalj funkcionira. Iz osobnog iskustva mogu reći da je ZAR utrka koja uvijek donosi posebne osjećaje i veliku radost. Zanimljivo je da sam sudjelovala u organizaciji prvog izdanja utrke na Bundeku 2016., a idućih godina trčala sam ga s prijateljima, jedne godine gurajući petomjesečnog sina u kolicima, prošle zajedno s kćeri i bratom. Upravo je sudjelovanje na ZAR-u bilo sudbonosno da se upoznam s detaljima studija na Bernaysu, koji sam vrlo brzo i upisala. Ovaj studij mi je omogućio nastavak karijere i profesionalno usavršavanje u Millenium promociji, agenciji koja je suorganizator utrke. Radeći u Milleniumu postala sam dio ZAR tima, pri čemu sudjelujem u organizacijskom i PR dijelu ovoga humanitarnog projekta.
Ponosna si vlasnica 28 svjetskih medalja u kuglanju, što je zaista impresivno. Možeš li nam reći kako je došlo do odabira kuglanja kao sporta kojeg ćeš trenirati i koja medalja ti je u najdražem sjećanju?
Mirna: Sve zasluge prepisujem svojem osam godina starijem bratu! Uvijek sam ga pratila na treninge i natjecanja, a uz to sam bila i vrlo živahno dijete pa mi je gađanje čunjeva s kuglom bilo totalno fora. Tako sam s osam godina konačno bacila svoju prvu kuglu i to je bila „ljubav na prvi hitac“. 😊 Uvijek volim reći da mi je svaka medalja posebna jer me svaka od njih podigla korak više u kuglačkoj karijeri, ali naravno da ipak postoje one koje su mi nekako najviše prirasle srcu. Izdvojila bih Svjetsko prvenstvo u Rumunjskoj 2018. godine gdje sam se natjecala i u juniorskoj i seniorskoj kategoriji te osvojila pet svjetskih medalja, među kojima je titula svjetske juniorske prvakinje u sprintu (nije u pitanju trčanje po kuglačkoj stazi 😉) i seniorska viceprvakinja svijeta u istoj kategoriji. Također, godinu nakon sam osvojila juniorski svjetski kup i ekipno zlato na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Češkoj.
Nedavno si diplomirala Upravljanje odnosima s javnošću na Edward Bernays University Collegeu. Što bi izdvojila kao najvažnije što si naučila i kako to primjenjuješ danas radeći u PR agenciji Millenium promocija?
Mirna: Ono po čemu se Bernays najviše ističe i što je meni osobno najviše koristilo je bio praktični dio, a tu su bili i vrhunski profesori koji nisu štedjeli s prezentiranjem konkretnih studija slučaja. Također, tu je velik broj sati studentske prakse na kojima se stvarno može naučiti puno, ali i upoznati kako PR funkcionira u stvarnosti. Studiranje na Bernaysu mi je napravilo čvrste temelje za ovu dinamičnu industriju uz znanje i korisne savjete koje primjenjujem u svakodnevnom radu.
U odnosima s javnošću nema „ni petka ni svetka“, kao niti u sportu. Koliko su vas dani provedeni na treninzima i natjecanjima pripremili za dinamičan tempo posla kojim se danas bavite?
Maja: Dinamika je ono što me pokreće još od prvih sportskih dana, a vrijeme provedeno na treninzima sigurno je stvorilo dobre temelje za sve poslovne izazove. Rad u agenciji ima brojne poveznice sa sportom: donosi nova poznanstva i putovanja, ritam rada i odmora izmjenjuje se u dinamičnim ciklusima, svaki klijent ili projekt ima svoje specifičnosti iz kojih se može puno naučiti i proširiti vidike, cijelo vrijeme si okružen svojim „navijačima“ mentorima, a čvrsta volja i uložen trud uvijek rezultiraju uspjehom.
Mirna: Baš kao što je i Maja rekla i mene je sport definitivno pripremio na dinamičnu svakodnevicu u PR-u. Sport te nauči kako koordinirati svoje obaveze i vrijeme, a samim time pomaže u stvaranju kvalitetnih organizacijskih i komunikacijskih vještina. Isto tako, nauči te kako funkcionirati pod velikim pritiskom, ali i kako za svaki vrijedan rad, trud i volju na kraju uvijek dolazi nagrada.
Danas radite sjedeći posao nakon godina provedenih u ozbiljnim treninzima. Jeste li i danas fizički aktivne? Kako provodite slobodno vrijeme?
Maja: Iako je uredski posao prema definiciji sjedeći posao, rijetki su agencijski dani u kojima se samo sjedi uz računalo. Sastanci s klijentima i partnerima, zajednički brainstorming, odlasci na snimanja i evente, mala i velika slavlja u našem chill roomu čine ovaj posao iznimno aktivnim i zanimljivim. Uz ovakav agencijski tempo i dvoje djece i dalje uspijevam biti fizički aktivna.
Mirna: Iako sam uzela odmor od kuglanja, još uvijek sam fizički aktivna jer sam tip osobe koja obožava biti u pokretu pa čak i u slobodno vrijeme. Fitness je moja druga ljubav tako da redovito idem u teretanu, a uz to sam i veliki fan planinarenja.
Obje ste važna organizacijska karika ovogodišnje utrke Zagreb Advent Run, što znači da ćemo vas vjerojatno vidjeti na stazi ili oko nje. Budući da je dresscode utrke – što božićnije to bolje, hoćete li se i vi maskirati? Čemu se najviše veselite?
Maja: Kći Petra je i ove godine zadužena za moj kostim, ali tradicionalno čuva svoju ideju do zadnjeg dana. Kako će sve izgledati možete vidjeti 11. prosinca na startu utrke. Najviše se veselim što ću među tisućama sudionika sresti veliki broj poznanika koji će svojim sudjelovanjem učiniti najplemenitiju stvar – pomoći udruzi liječnika, zdravstvenog osoblja i roditelja djece s prirođenim srčanim greškama i drugim srčanim bolestima „Veliko srce malom srcu“.
Mirna: Naravno, božićna kapica i detalji u tradicionalnim adventskim bojama su moj „must have“ dodatak na ZAR-u. Veselim se super atmosferi i kreativnim kostimima koji svake godine oduševljavaju, a ono čemu se posebno veselim je ponovno vidjeti brojne trkače, rekreativce, obitelji s djecom koji će i ove godine trčati s plemenitim ciljem i pokazati kako se zajedničkim snagama može pomoći onima kojima je to najpotrebnije. To je neopisiv prizor od kojeg se zaista naježiš!
