Prvu generaciju polaznika programa cjeloživotnog obrazovanja „Propedeutika psihoterapije“ na uvodnom predavanju pozdravio je prim. Jadran Morović, dr. med., predsjednik krovnog udruženja Saveza psihoterapijskih udruga (SPUH) te nam odgovorio na nekoliko pitanja koja zanimaju polaznike programa.
1. SPUH je u prosincu 2015. objavio Pravilnik o edukaciji iz propedeutike psihoterapije u RH kojim je propisao uvjete za organiziranje edukacije iz ovog područja. Kako je nastala ideja da se u Hrvatskoj napravi program propedeutike psihoterapije?
Ideja je došla izvan Hrvatske. Sa studijem propedeutike je počela Austrija i to prije 20 godina kada je kod njih izglasan Zakon o psihoterapiji. U međuvremenu su slične programe propedeutike osnovale i druge zemlje u regiji, kao npr. slovenska i srpska krovna udruga iz psihoterapije (pandan našem SPUH-u). Dakle, izvan Hrvatske postoje fakulteti za psihoterapiju koji imaju u svom programu nešto slično propedeutici, kao potrebna uvodna znanja iz psihologije i psihijatrije i nekih drugih stručnih polja potrebnih za obavljanje djelatnosti psihoterapije. U višegodišnjoj suradnji sa Sigmund Freud Privatuniverzitetom u Ljubljani i educiranjem njihovih studenata iz Gestalt psihoterapijskog usmjerenja došao sam do zaključka da je za takav, novi način pristupa edukaciji iz psihoterapije, neophodno životno iskustvo. Nažalost, mnogi polaznici njihovog fakulteta to nemaju i moje je mišljenje, a također i nekih mojih kolega i suradnika u SPUH-u, da bi taj problem mogli izbjeći na način uvođenja „propedeutike psihoterapije“, a koja bi bila namijenjena polaznicima raznih edukacija (kod nas postoji oko 15 škola i pravaca) koji žele ili bi morali nadoknaditi znanje iz psihologije i psihijatrije. Spominjem psihologiju i psihijatriju iz razloga što smatram da su to osnovne znanosti iz kojih je potekla psihoterapija uopće. Takav pristup omogućava i promjenu zanimanja osobama koje to žele, koje žele preći iz neke druge struke u takvu jednu pomagačku struku kao što je to psihoterapija. Njima je neophodan cjelokupni program iz Propedeutike.
2. Po kojem je modelu SPUH osmislio pravilnik za program propedeutike psihoterapije za Hrvatsku i kakvim standardima ste se vodili?
Program propedeutike SPUH je napravio prema austrijskom predlošku, s time da su u razvoju našeg programa važnu ulogu imala i iskustva aktivnih i umirovljenih profesora psihologije, psihijatrije i drugih suradnih struka. To je na neki način naš model, i razvijamo ga zadnje tri ili četiri godine. Iako je naš program cjeloživotno obrazovanje, a ne studijski program, u izradi sadržaja programa vodili smo se kurikulumima raznih fakulteta, tako da naš program objedinjuje sva potrebna znanja iz područja psihologije, medicine, psihijatrije, socijalnog rada, edukacijsko rehabilitacijskih znanosti i posebno etike. Sadrži i praksu na psihijatrijskoj bolnici, gdje bi netko tko nema psihijatrijskog iskustava, niti je imao kontakte sa psihijatrijskim pacijentima, pa niti uvida u dijagnostičke kriterije, takve probleme mogao prepoznati koje mu se jave na psihoterapiju i usmjeriti te osobe na pregled i liječenje psihijatru.
3. Razlikuje li se u sadržaju i kvaliteti hrvatski program propedeutike psihoterapije od sličnih programa koji se nude u regiji?
Razlikuju se minimalno po pitanju sadržaja, ali u smislu kvalitete naš je program zahtjevniji, posebno po pitanjima iskustava na psihijatriji, razvojnoj psihologiji i etici.
4. Koju konkretnu korist će imati polaznici od propedeutike psihoterapije? Naime, potvrdu o završenom programu polaznicima programa izdaje sam SPUH u suradnji s Bernaysom.
Konkretna korist je uvijek znanje koje su stekli. Razne, vrlo lijepe, potvrde imaju ljudi kod kojih nikada ne bih otišao po pomoć, savjet ili liječenje, niti bi uputio klijenta k njima. Sama potvrda je nešto formalno, ona znači u kontekstu Zakon o djelatnosti psihoterapije, i od koristi je polaznicima Propedeutike i moći će se, uz završenu cjelokupnu edukaciju, individualnu psihoterapiju (ono što oni sami 'kao pacijenti' moraju proći)) i određeni broj sati supervizije, upisati u Knjigu psihoterapeuta pri Komori.
5. Kakav će biti utjecaj novog Zakona o djelatnosti psihoterapije koji je trenutno u saborskoj proceduri na program propedeutike psihoterapije?
Zakon je donesen, nažalost manjkav i ako ostane u ovoj formi, izglasanoj nedavno u Saboru, Propedeutika će omogućiti osobama koje su završile razne fakultetske smjerove, koji nisu iz područja "pomagačkih struka" nabrojanih u Zakonu, da nakon programa propedeutike mogu upisati neki od psihoterapijskih treninga i time onda steknu naziv "savjetodavni terapeut" slično kao i psiholozi ili psihijatri koji završe dvije ili tri godine treninga iz nekog psihoterapijskog pravca. Osobno smatram da je vrlo važno razdijeliti psihoterapiju od psihijatrije, nisu svi klijenti psihoterapeuta odmah i psihijatrijski pacijenti, nije nužno da svi psihoterapijski klijenti uzimaju lijekove, no isto tako je potrebno znati da lijek može biti dobar prijatelj svakoj osobi, ako imamo pozitivan stav prema lijeku. Između ostalog i to se postiže psihoterapijom, zbog toga je i psihofarmakologija zastupljena jednim manjim dijelom u Propedeutici, nikako ne zato da bi netko od NE liječnika propisivao lijekove, ali bi morao prepoznati neke nuspojave, i razumjeti djelovanja lijekova, pa i prepoznati osobe kojima su lijekovi neophodni za svakodnevni život i funkcioniranje. Tek sa upotpunjenim znanjem kroz Propedeutiku, moći ćemo reći da je netko osposobljen za psihoterapeuta.
%20(1).png)
