Karla se opisuje kao Splićanka sa zagrebačkom adresom koja se oduvijek vidjela u poslovima koji su mix novinarstva i PR-a. Kada je upoznala svijet PR-a na studiju, mislila je da je to ipak to, ali sada se ipak više pronašla u medijima. No, Karla kaže kako ostalja prostora za sve i govori da kakva će situacija biti za nekoliko dana/mjeseci ili godina ne može reći sa sigurnošću. Karla voli putovati, otkrivati nove restorane i isprobavati razne beauty proizvode. Zaljubljena je u ljetne noći u Dalmaciji i druženje s dragim ljudima, a uvijek priželjkuje što više životinja.
Karla je svih pet godina studianja provela na Bernaysu, a završila je komunikacije. Pitali smo je kako na to gleda danas i kako bi opisala (najbolje) studentske dane?
Mislila sam da su mi četiri godine srednje škole proletjele, ali studij... Na početku je bilo izazovno, neću lagati. Došla sam u drugi grad, a većina mojih prijatelja je ostala kod kuće. Srećom, imam dug jezik i mogu pričati s kim god pa sam vrlo brzo našla ekipu s kojima sam i sada prijateljica, a mislim da će tako ostati zauvijek. Moje cure ("Bernays mace" u šali) su sa mnom plakale, smijale se, plesale do zore i putovale svijetom. Mislim da su prijateljstva nešto najvrijednije što se (uz znanje) može steći tijekom studija, a upravo Bernays omogućuje veliko povezivanje. Uživala sam na studiju, a jedan semestar sam provela čak i u Rimu na Erasmusu. Osim što sam se udebljala šest kila i Rim je grad u koji se vraćam svake godine, uistinu sam uživala u iskustvu studiranja. Sjećam se da sam ga prvi put posjetila u 2. razredu srednje škole i rekla prijateljici s kojom sam bila da je to jedini grad gdje bi išla studirati i zahvaljujući Erasmus+ programu Bernaysa, to se i ostvarilo. Da mogu vratiti vrijeme. sada već 7 godina u nazad, sigurno bi - ponovno bih odabrala Bernays.
Poznato je da se Bernays može pohvaliti zapošljavanjem studenata već tijekom studija, a ti si primjer da se s praksom možeš itekako doći do posla. Što ti se najviše svidjelo u sustavu stručne prakse na Bernaysu?
Da, prošla sam nekoliko stručnih praksi tijekom studija, a posljednja je završila zaposlenjem. Odabrala sam izborni kolegij "Osobni odnosi s javnošću", profesorice Ivone Čulo, i odlučila sam se javiti za praksu u njezinoj PR agenciji. To je kasnije preraslo u posao i puno učenja uz, naravno, smijeh i zabavu.
Danas si urednica na portalu MIXER.HR, a sudjeluješ u njegovu radu od samih početaka. Možeš li nam reći kako izgleda tvoj radni dan i otkriti put od novinarke do urednice.
Da, urednica sam i to vjerojatno jedna od mlađih, ako ne i najmlađih u lifestyleu. Počela sam kao novinarka i uz mnogo truda i rada koji sam uložila mi se pružila i ova prilika, na kojoj sam neizmjerno zahvalna profesorici Čulo. Moram priznati da sam ja u sebe sumnjala, ali ona nije i to mi je dalo veliki vjetar u leđa.
Moj dan je sve samo ne dosadan. Probudim se i od kada upalim internet na mobitelu oko sedam, već je nekoliko mailova pristiglo, zatim dolazim u ured, na kolegiju dogovaramo zanimljive i aktualne teme za dan i/ili tjedan. Oko 10/11 odlazim na event ili više njih, a zatim povratak u ured i nastavak rada (odgovaranje na mailove, pozive i poruke i planiranje objava). Nekada žurim na evente popodne pa jurim kući otuširati se, našminkati i presvući. Zatim dolazak kod kuće, šetnja sa psom Bellom i gledanje omiljene serije. Najčešće, kada legnem u krevet mi stižu ideje za članke pa ih tipkam u bilješke. Kada uspijem obavezno uključim i trening u BFF-u jer si tako malo odmorim misli od raznih informacija tijekom dana.
Ljepota MIXER-a je u tome što se većinom bavimo pozitivnim temama, a ja uglavnom pišem o ljepoti, modi, filmu/serijama, novim mjestima u gradu.
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme i je li “mit” da u novinarstvu nema “slobodnog vremena”.
Pa... ponekad nije mit. Pokušavam imati što više slobodnog vremena, ali često mi na pamet padne nešto ili vidim informaciju koja je veoma bitna i želim da je ima i Mixer, a nije mi "službeno" radno vrijeme. Misli su mi uvijek u tom nekom svijetu, u gotovo svemu vidim neku vijest i priču, od novog kafića u kvartu do ulaska u trgovinu kojoj prevladava ružičasta boja ili razgovora s prijateljicom o cvijeću koje je idealno za proljeće.
Ponekad tijekom tjedna kada je mnogo evenata, nemam previše slobodnog vremena, ali uspijem sve nadoknaditi. Srećom, naš posao se može raditi i online, pa ponekad pobjegnem raditi uz kavu i zvuk mora i nahranim si dušu za nove izazove Zagreba. Također, trening je nešto što me spašava u trenutcima stresa i obveza, naročito grupni na koji idem i samo slušam što mi se kaže. Jumping jackovima protiv zbrke i strke u glavi. Trening se trudim ugurati i barem 45 minuta biti što dalje od ekrana i vijesti. Jako volim svoj posao, rekla bih za sebe da sam radoholičar i da imam sreću što sam tako mlada pronašla nešto što volim, gdje ni jedan dan nije isti i gdje imam priliku učiti, istraživati i igrat se, baš svaki dan.
Novinarstvo je stvarno lijep posao uz koji se raste svakim danom i svima koje zanima, naročito lifestyle, od srca preporučujem da probaju. Kroz MIXER i rad sam mnogo toga naučila, a mogu reći da sam tek na početku. Jedva čekam vidjeti što me sve čeka u budućnosti i kako će se MIXER razviti.
%20(1).png)
